Arhiva:
     
Goran J.

U Tanzaniju sam krenuo s nekom svojom slikom Afrike,koju sam stvorio čitajući tekstove ''Kolajne Ljubavi''…čitajući iskustva ljudi po forumima…i sad ja pokušavam to prenijeti na papir..ne to nije dovoljno da bi se dobila potpuna slika. Tih 15 dana ..to je nešto posebno,izmiješali su mi se osjećaji oduševljenja ljepote Afrike ,bezbrižnosti tih ljudi i teških životnih priča djece.

Zbilja sam bio uzbuđen taj dan kad smo krenuli iz Budimpešte put Afrike,presjedanje u Cairu,i onda put Dara. Po dolasku u Dar temperaturni šok..meni se čak dopalo,mojim suputnicama hmmm !!

I onda treći let na Zanzibar..presjedanje,cetvrti za Arushu.Arusha ''napokon kraj vožnje'' pomislio sam..a onda nam je svećenik koji nas je čekao s terencem u Arushi rekao da imamo dosta vožnje do Ngorongoro kratera…pa dobro još dva sata..izdržati ćemo i to. Vožnja do kratera..napokon prilika za fotografiranje..srce je bilo na mjestu. Svećenik Tomislav kojeg smo kasnije od milja zvali TomTom me oduševio..ok malo smo mu prigovarali zbog brze vožnje !!

Vožnja kroz nacionalni park…ne znam..valjda nikad do tada nisam bio tako uzbuđen..ta priroda..šuma..boje..neopisivo !!

Prespavali smo u našem privremenom domu..i ujutro u obilazak masai sela..popis djece je trebalo obaviti..cesta..i vožnja..čudio sam se kako je TomTomu otpao samo žmigavac taj dan.

Prvo selo..masai bome..masai pastiri ..djeca..trebalo mi je neko vrijeme da se saberem, pa da krenem s fotografijom..taj njihov način života,odijevanje..jednostavnost..nemaju gotovo ništa,a opet svi nasmijani, Ivana je obavila popis,ja sam fotografirao,djeca su u početku malo sa strahom gledali u objektiv..ali čim sam im pokazao prvu fotografiju nastao je opći smijeh..i oduševljenje..

A popis ..strašno..najčešće su to ovakvi tekstovi ''Ima majku –otac otišao,nema majku-nema oca-živi s djedom,majka otišla-otac otišao-živi s tetom'' ,poslije ovog se u glavi malo preslože životni kriteriji ..nakon popisa gozba u čast našeg dolaska..takav ručak oni valjda spreme jednom mjesečno,moram priznati da je to meso zbilja bilo teško sažvakati..ali čaj s kozjim mlijekom mi se svidio.

Pred večer nakon popisa po selima nastavljamo dalje prema sljedećem odredištu koje se zove Nainokanoka..na putu za Nainokanoku..CHUI na putu..Ivana je toliko bila oduševljena..da je počela vikati,a ja dok sam se snašao gdje gledati chui se lagano odšetao,šteta bio sam malo tužan,ali idemo dalje.. smještaj nam je baraka bez struje..bez vode..idealno mjesto za odmor..tu večer su nas naučili kako se radi četkica za zube od šibe..moja suputnica se malo namučila jer je šibu trebalo dobro zagristi zubima.

Na povratku prolazak kroz Ngorongoro krater..obilazak životinja..ja u euforiji..još jedan mali san se ispunio.Prostranstvo okruženo vrhovima kratera..a unutar kratera krda bivola..zebre..mnoštvo ptica,slonovi..predivna stabla.. lavovi za koje sad znam sad zašto su kraljevi životinja,jer dok su dva šetala kraterom,oko njih se stvarao bar 500 metara širok krug bez ijedne životinje.

Sljedećih par dana se nastavilo u istom ritmu, malo spavanja..dosta obilazaka..popisivanje djece za školarine..putovanje prema jugu države, prema konačnom odredištu Songei.

Sljedeća stanica nam je bila Morogoro..upoznali smo još jednog svećenika koji me se isto tako dojmio..i njegovog brata umjetnika,koji je zbilja osebujna ličnost. Imali smo lijepu večeru i baš ugodnu večer..osim kad je Ivana primjetila da joj nedostaje prtljaga sa svom dokumentacijom udruge..hmm sljedeće jutro smo išli do kolodvora, i riješili tu situaciju.

Put nas je odveo dalje na jug u grad Rujewu,vožnja do Rujewe urnebesna, preko ležećih policajaca se gotovo i ne usporava,pa onda skoro lupiš glavom u krov autobusa..stajališta i kolodvori su prepuni prodavača voća,pića,slatkiša. Na jednom stajalištu sam htio napraviti snimku mjesta..pa se jedna žena toliko naljutila da me htjela gađati stijenama..ipak je Ivana riješila situaciju..i ja sam ostao nerazbijene glave.

Dolazak u Rujewu…večera kod svećenika..i odmah na spavanje jer smo bili dosta umorni od putovanja..smještaj je bio odličan..upozorili su me da zatvaram vrata sobe zbog zmija koje se znaju ''ušetati'' u sobu.

Nedjelja jutro..dorucak..i odlazak na misu… Ponovo sam se odusevio !! Način na koji oni slave Boga me se stvarno dojmio..ples ..pjevanje..jedan od razloga zbog kojih sam poželio ostati u Africi !!

Nakon mise s Ivanom na biciklima smo išli u posjet djedu dječaka koji će s nama ići u sirotište. Djeda smo našli ispred kuće gdje na pladnju prodaje dva manga (ispod stabla manga) djed nas je primio u svoj skromni dom..opet je to građevina od blata i slame,u kutu vreća s malo riže..nešto starih posuda..i vatra s dvije cjepanice koja je zadimila prostoriju. Malo smo porazgovarali s djedom..dječak se oprostio i išli smo natrag.

Kasnije popodne Ivana me upoznala s Rashidom,s kojim sam brzo postao prijatelj,poznavao je valjda sve ljude u mjestu. S Rashidom sam na njegovom motoru išao u obilazak okolnih sela..put nas je vodio kroz nepregledna polja riže..zbilja predivan prizor..na par mjesta smo stali i napravili par fotografija radnika u polju. Dolazak u prvo selo me opet rastužio..obilazak bakice koju su svi napustili,koja u svoj kućici od blata i slame valjda nema ništa osim par praznih posuda..bakica se jedva dovukla na koljenima do vrata nas pozdravi..malo smo se porazgovarali..Rashid je bio prevoditelj ..na odlasku sam joj dao nešto novaca,baka se rasplakala od sreće..baš težak prizor. Idemo dalje kroz sela i opet se priče ponavljaju..siromaštvo takvo da se to ni zamisliti ne može..jednu obitelj smo našli kako sjede vani u prašini..i uopće nisu reagirali kad smo došli jer su teško bolesni.onda dolazak u lokalno okupljalište..urnebes je nastao…Mzungu !!! Mzungu..!!..valjda su neki prvi put vidjeli bijelca…Rashid mi je rekao da fotografiram..čudno su me promatrali..a kad sam im pokazao fotografije okružili su me svi i nastao je urnebes..svi su se htjeli fotografirati..par djece je došlo do mene i prstima prelazili preko mojih ruku,čudna im je bila boja moje kože.

Dan kasnije okupili smo svu djecu koja su išla s nama u sirotište..svećenik nas je prebacio nekih 100 km južnije, a ostatak puta smo prevalili busom..za koji smo trebali imati slobodna mjesta..ali je nekim čudom opet bio prepun..pa sam ja stajao..Ivana je sjela kraj sebe par djece..a ostale smo rasporedili da sjede po putnicima.

Nakon vožnje od par sati dolazak u Songeu..bio sam uzbuđen vidjeti to sirotište..i zbilja u tom gradu gdje su kućice ruševne i napravljene od tko zna čega već,to sirotište izgleda impresivno.

Ogromno dvorište koje se tek treba srediti kao igralište za djecu..u sred dvorišta ogromno stablo manga,na desno od njega gredice s povrćem..a oko cijelog sirotišta zasađena stabla banana i ukrasne biljke bugenvileje.

Sirotište za 50 djece koje zbilja ima sve što djeci treba..osim što iz nekog razloga ostanemo često bez struje i vode..ali takva je cijela Tanzanija..kad imaš struju i vodu u isto vrijeme,onda si sretan.

Novi klinci su se brzo sprijateljili s ''domaćim'' ..i brzo su zaboravili na sve ono tužno što su ostavili iza sebe.

Tih par dana u Songei neću nikad zaboraviti..mali poslići koje sam ja obavljao su mi baš dobro došli,dok su Ivana i cure zbilja imale dosta posla oko organizacije sirotišta..i obaveza s klincima..odlazak u grad po potrepštine ..ti ljudi po gradu ..situacije koje sam prošao..nezaboravno.

Popodne nogomet s klincima..moram se pohvaliti da je moja ekipa pobijedila....kasnije večera uz svijeće (struje naravno opet nije bilo) i onda predstava..pjevanje..ti klinci su zbilja veseljaci..lijepo je to doživjeti tu njihovu radost.

Drugi dan Sonegee šetam dvorištem ..i Ane,jedna curica od 4 godine mi viče ''baba'' i dođe mi u krilo da je zagrlim..kasnije sam saznao da to u prijevodu znaci ''tata'' ..u isto vrijeme sam valjda bio tužan i veseo,jer me ta curica zavoljela,a opet ta njena sudbina hmm..tužno!!

Nakon par dana Songee došlo vrijeme za povratak u Dar..moram priznati da sam se loše osjećao..htio sam ostati još. Cijelim putem sam razmišljao o svim situacijama koje sam prošao.. Svakako sam odlučio da se u Afriku vraćam uskoro !!!

 

 

Kontakt

kolajna.ljubavi @gmail.com

097 6999 126

Facebook

Postani volonter

Za sva pitanja vezana uz volontiranje, molimo obratite nam se na e-mail Udruge.

Misije

Naš misionar u Tanzaniji:

www.zupanainokanoka.org

RocketTheme Joomla Templates